Knjige medicine do XVIII vijeka uopšte ne spominju masturbaciju. Švajcarski fizičar Tissot je 1758. godine publikovao teoriju da je mastrubacija osnovni uzrok mentalnih bolesti – ogroman grijeh koji treba izbjegavati kao kugu. Uprkos protivljenju njegovih kolega, ovo mišljenje je postalo standardno i moglo se naći u medicinskim knjigama publikovanih do početka XX vijeka.

Dr. Sylvester Graham je 1834. godine napisao da gubitak sjemena tokom seksa ozbiljno narušava zdravlje muškaraca (veoma popularna ideja u to vrijeme), pa je preporučio da seks ne bi trebalo upražnjavati više nego 12 puta godišnje. Masturbacija je bila posebno štetna. Da bi se smanjila seksualna želja, Graham je preporučivao slabu hranu. Rezultat je bio Graham kreker!

Ova veza između seksa i hrane pojavila se ponovo 1884. godine kada je Dr. John Harvey Kellogg izmislio cornflakes. Kellogg koji je bio pravi ekscentrik za zdravlje piše: «Upotreba reproduktivnih funkcija je najviši fizički akt kojeg je muškarac sposoban; ako ga pogrešno koristi to je sigurno najveći atak na prirodu koji on može da učini.» Mnogi doktori su smatrali da masturbacija dovodi do ludila i izaziva velike crne podočnjake. Strah i krivica je usađivana kod mladića od ranih godina. Između 1856. i 1919. godine U.S. Patent Office je patentirao 49 antimasturbacijskih sprava; 35 za konje i 14 za ljude. Sprava za ljude, napravljena za dječake imala je djelove koji bi ako dođe do erekcije tokom noći ispuštala elektro impulse koji bi izazivali šokove. Neki od tih uređaja su stvarno korišćeni ali niko ne zna kakav uticaj su imali na dječake. Masturbacija kod djevojčica je bila još šokantnija i sramotnija.

Medicinari danas tvrde da je masturbacija neškodljiva, čak normalan i prirodna forma za opuštanje. Psihologija smatra da masturbacija nije štetna ali mnoge knjige psihologije priznaju da osjećaj krivice i sramote pogađa milione naročito tokom adolescencije. Uzrok osjećaja krivice je uglavnom religija ili moralne norme vezane za seks.

Liberalniji sveštenici smatraju masturbaciju kao simptom duhovne nezrelosti i da taj problem treba rješavati uz samilost i oproštaj i fokusirati se na duhovno sazrijevanje. Pedagozi koji rade sa adolescentima shvataju da masturbacija može postati navika koja se teško ostavlja, navika koja postaje sve veća ako se zabranjuje, kritikuje ili osuđuje. Načini koji se koriste da se prestane sa masturbacijom uvijek propadnu čak ne pomaže ni tuširanje hladnom vodom. Masturbacija može postati opsesija koja stvara beskrajnu krivicu i samosažaljenje kod mladih koji svojim trudom ne mogu s njom da prestanu. Neki mladi ljudi mogu da se osjećaju kao da čine neoprostiv grijeh.

Mnogi oženjeni muškarci začuđujuće mnogo masturbiraju iako tvrde da imaju srećan brak i normalan seksualni život sa svojom partnerkom ili partnerom.

Masturbacija je povezana sa seksualnim fantazijama i pornografijom. Mnogi koji mastrubiraju priznaju da koriste pornografiju, fotografije ili seksualne priče da bi povećali svoje zadovoljstvo.

Doktor William Kraft u svojoj knjizi «Whole and Holy Sexuality» kaže: «Masturbacija je uobičajeni način gratifikacije genitalija. Do 21- e godine većina muškaraca je masturbirala. Žene manje masturbiraju; ali procenat ženske i muške masturbacije se u posljednje vrijeme izjednačava. Mnogo više ljudi osjeća malo ili nimalo krivice zbog masturbacije. To nije bio uvijek slučaj».

U stara vremena (ne tako stara), mnogi ljudi su učeni da je masturbacija jedan od najvećih grjehova. Sugerirano je da je masturbacija uzrok mentalne i fizičke bolesti, čak i da se masturbacija liječi hirurškim putem. Masturbacija je probudila mnogo više krivice nego neiskrenost ili nepravednost. Masturbacija je garantovala sigurnu kartu za pakao. Seksualnost je smatrana za neprijatelja a ne kao dar za psihički razvitak.

Zbog nelagodnosti vezanih za seksualnost pristup seksualnim osjećanjima bio je ili ih inorisati ili potiskivati. Masturbacija može biti opasna ako je ona proizvod potisnute neintegrisane seksualnosti. Mastrubacija tada postaje jedini način zadovoljavanja svojih seksualnih potreba koja proizvodi tenziju i krivicu i opet vodi u mastrubaciju.
Doktori smatraju mastrubaciju izvorom zadovoljstva koja smanjuje tenzije, način kojim se spoznaje sopstveno tijelo, potencijal koje ono ima i zdrava praksa. Zadovoljavanje svojih potreba, insistiranjem da je moje tijelo samo moje i imanje dobrih osjećanja je prednost mastrubacije. Svjsno odricanje od mastrubacije zbog lažnog morala smatra se mazohističkim i staromodnim.

Mladići i djevojke obično mastrubiraju kada su napaljeni ili kada im je dosadno. Mastrubacija je posebno zanimljiva zato što je dostupna, lak je način za smirivanje, ispituje genitalije, fantazije bez miješanja odgovornosti i ranjivosti i ne moramo da brinemo o drugim ljudima ili socijalnim konsekvencama. Mastrubacija je uvijek u domenu SAFE SEX- a, nema straha od odbijanja, sramote ili neuspjeha, daje iluziju otvorenosti i perfekcije. Umjesto da stupe u seksualne veze sa drugom osobom individua može da stvori lažan svijet gdje su seksalni partneri savršeni i gde je sve moguće. To je loša strana mastrubacije.

Masturbacija je loša ako postane jedini način zadovoljavanja seksualnih potreba i to jedini način zato što druge načine ne želite. Zato ako baš morate da masturbirate bolje da to radi tuđa ruka.

Od malih nogu

Masturbacija je muška navika - masturbacija je muška nasušna potreba. Nezavisno od toga da li smo oženjeni ili slobodni, u manje ili više ozbiljnoj vezi, masturbacije se nikada ne odricemo, ili se to dešava u veoma retkim prilikama. Uostalom, uz njenu pomoc otkrivene su neke veoma važne stvari u životu svakog muškarca.

 

Sreca je da je odavno iza nas ono vreme kada je masturbacija smatrana za greh ili za nešto što bi moglo da prepadne malu decu; seksualne slobode oslobodile su i najvecu prijateljicu muškog roda. Današnje analize,koje su sprovodili seksolozi na više strana sveta, pokazuju cak da bi masturbacija mogla da zaštiti muški rod od raka prostate.

Ista analiza pokazala je da veca kolicina ejakulirane tecnosti smanjuje mogucnost obolevanja od ove najrasprostranjenije muške bolesti. Masturbacija je najsigurniji nacin za skupljanje antikancerogenih materija u muškim žlezdama. Naravno, masturbacija služi samo kao vid ispomoci,jer se inace preporucuje zdrav seksualni život sa regularnom partnerkom, ali u njenom nedostatku - zna se šta valja ciniti.

Cesta seksualna aktivnost sprecava stvaranje naslaga u prostati,
a cesto pražnjenje sprecava i pojavu raznih infekcija, narocito
onih koje su bakterijskog porekla.

Masturbacija, manustrupacija, ipsacija, onanija; sve su to leksicki sinonimi za jednu istu rec, za jednu istu pojavu koja muškarce prati od ranog puberteta pa nadalje kroz ceo život.

Seksualno samozadovoljavanje nadraživanjem sopstvenih polnih organa jedna je od prvih stvari koja muškarcima pruža mogucnost da uspostave kontakt sa svojim telom, što je izuzetno važno u kasnijem periodu kada masturbacija padne u pozadinski, ipak ne sasvim nebitan, drugi plan. Zar mislite da žene to ne rade?